Sjećaš li se Splite ponositi,
kad je domovina sokolove zvala,
sjećaš li se Dubrovniče slavni,
kad je majka sina ispraćala.
Ej, Osiječe Slavonije diko,
i Vinkovci što se niste dali.
Zar se danas ne sjeća baš nitko,
kad smo srcem pred topove stali.
Ej, Hrvati braćo moja mila,
sjetite se što smo jučer bili,
ginuli smo jedan uz drugoga,
plakali smo, a suze smo krili.
Zar su zalud Sokolovi pali,
zar je zalud mladost život dala,
čujete li plače naša mati,
suze lije zbog Hrvatskog jala.
Da li pamtiš Rijeko sestro mila,
s nama ni'ko, a protiv nas sila,
sjećaš li se Šibeniče stari,
te jeseni naša krv se lila.
Mostar pita Vukovaru brate,
daj mi reci kako si mi sada.
Kad nas vidiš dal' ti srce plače,
bole li te rane danas jače. |
