Opet tjeskobe,
Strahovi stari.
Ispred mene
Nema ništa što obećava.
U mraku sjedim,
Hladno se znojim,
Proznajem javno,
A jedini nisam koji se bojim.
Ni stari mi nije utjeha neka,
Na njemu vidim što i mene čeka,
Rintao je čitav život,
A nema ništa osim godina.
Sve češće zaboravlja stvari
I kosti ga bole kad vrijeme se kvari.
A ni stara nije ništa bolje,
Nemaju volje,
Nemaju volje.
A ja bih sa vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
A ja bih sa vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
Da netko drugi stari 'mjesto mene,
Da slika zaustavi vrijeme.
Kosa me napušta brže no što treba,
I borim se k'o lud za svaki zub,
Al' vrijeme nosi svoje, vrijeme nosi svoje,
Sve je uzalud.
A i tebi, dušo, već vidim prve sijede,
A koliko još jučer bila si dijete.
I iako još uvijek izgledaš bolje
Od svake klinke što gradom šeće,
Žao mi je i zbog tebe i zbog sebe
Što to još dugo trajati neće.
I zato bih s vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
I zato bih s vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
Da netko drugi stari 'mjesto tebe,
Da netko drugi stari 'mjesto mene.
I zato bih s vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
A ja bih sa vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
Da netko drugi stari 'mjesto mene,
Da slika zaustavi vrijeme. |
